Kako prepoznati razvojne poteškoće kod djece i koji su nam alati i metode dostupni?

Djeca s teškoćama u razvoju imaju razvojna odstupanja koja im onemogućavaju samostalno obavljanje određenih aktivnosti ili pak utječu na različite segmente njihovog razvoja. Dok su određena razvojna odstupanja, poput motoričkog, lako primjetna i uočljiva, postoji niz stanja i razvojnih poremećaja koja nije lako identificirati. Često je potrebno uključiti tim specijaliziranih stručnjaka koji procjenjuju djetetov razvoj i daju odgovor na pitanje – treba li dodatnu pomoć.

Uz napredniju dijagnostiku koja nam je dostupna danas te alate poput asistivne tehnologije ili tretmana senzorne integracije, djeci s teškoćama u razvoju, može se bitno olakšati da postignu svoje potencijale. Prema Unicefu, procjenjuje se da se u Hrvatskoj svake godine rodi oko četiri tisuće djece koja su u riziku od razvojnih odstupanja, a prema podacima HZZO-a u Hrvatskoj živi 32 101 dijete s invaliditetom i većim teškoćama u razvoju.

E-Glas, vodeća je hrvatska tvrtka u području asistivne tehnologije koja posljednjih 15 godina pomaže osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju da napreduju i žive ispunjenim životom. Razgovarali smo s Matejom Vukašinec, magistricom edukacijske rehabilitacije i specijalisticom za asistivnu tehnologiju i senzornu integraciju, o nizu alata koji su danas dostupni stručnjacima, dječjim vrtićima i roditeljima, kako bi poboljšali kvalitetu i omogućili postizanje potencijala djeteta koje se možda suočava s nekom od razvojnih poteškoća.

Potencijalna razvojna odstupanja djeteta najčešće se prvo primijete kod uključivanja u dječje vrtiće

“Primjetiti potencijalno odstupanje u razvoju djeteta uvelike ovisi o vrsti razvojnih teškoća. Primjerice, određena odstupanja u motoričkom razvoju primijete se već u vrlo ranoj dobi djeteta s obzirom na to da je motorika jedno od prvih područja koje se kreće razvijati. Zatim slijede odstupanja u pogledu govorno-jezičnog razvoja. Tu dosta često imamo oprečne stavove gdje s jedne strane jedni misle da ima još vremena i da će dijete sustići vršnjake, dok drugi misle da bi svakako trebalo potražiti savjet logopeda i vidjeti koji su sljedeći koraci. Usuđujem se reći da što je kompleksnija razvojna teškoća u pitanju, to je veća vjerojatnost da će se primijetiti odstupanje u odnosu na neurotipične vršnjake.

Najčešće se ipak događa da se potencijalna razvojna odstupanja primijete u trenutku kada dijete bude uključeno u predškolsku ustanovu, odnosno dječji vrtić. Velik broj vršnjaka s kojima je moguće usporediti dječji razvoj te stručnjaci s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom zasigurno su među prvima koji roditeljima sugeriraju da bi bilo dobro obaviti timsku procjenu i provjeriti je li dijete potrebno uključiti u neki od dostupnih oblika terapijskog rada.”

Što očekivati od odgojitelja koji primijete odstupanja u djetetovom razvoju? Koja je preporučena procedura?

“Za početak rekla bih, da su u tom trenutku odgojitelji u iznimno nezavidnom položaju jer niti jedan roditelj ne voli čuti da njegovo dijete ima određeni problem, odstupanje koje ga razlikuje od ostale djece u skupini. Prije razgovora s roditeljima, svakako je preporučeno konzultirati se sa stručnim timom dječjeg vrtića s obzirom na to da je riječ o stručnjacima posebno educiranima za rad s djecom s razvojnim teškoćama.

Ako stručni tim potvrdi sumnje odgojitelja, nakon toga trebalo bi obaviti razgovor s roditeljima djeteta. Tom razgovoru, osim odgojitelja i roditelja, trebali bi prisustvovati i stručni suradnici, kao moderator koji će roditelju moći odgovoriti na sva potencijalna pitanja i dati smjernice kamo dalje krenuti.

Bitno je voditi računa da se u tom trenutku roditelj nalazi u izuzetno ranjivoj fazi, trebat će mu puno podrške, razumijevanja i vremena da procesuira dobivene informacije.”

Uz napredak dijagnostike bilježimo sve veći broj djece s razvojnim teškoćama

“Ako pogledate situaciju u zadnjih 20 godina, primijetit ćete da je broj djece s različitim razvojnim teškoćama drastično u porastu. Razlog tome u jednom dijelu je zasigurno napredak u svijetu medicine, ali paralelno s time i veći broj osjetljivijih mjernih instrumenata koji se koriste u dijagnostici. Danas je zahvaljujući tome sve češća situacija da djeca u relativno ranoj dobi dobivaju dijagnozu koja omogućuje pružanje rane intervencije kroz uključenost u tretman logopeda, edukacijskog rehabilitatora, psihologa, radnog terapeuta, fizioterapeuta ili tretman senzorne integracije.

Prije 40 godina sigurno nije bilo toliko različitih genetičkih poremećaja, ali i razvojnih poremećaja poput poremećaja iz spektra autizma. O tome se ranije nije puno govorilo ni u stručnim krugovima, a ni šira javnost putem medija nije bila previše informirana o tome.

U zadnje vrijeme se dosta govori i o ekranizmu, kao posljedice prevelikoj izloženosti ekranima što ranije nismo imali zastupljeno pa stoga ne čudi činjenica da kao razvojna teškoća nije postojalo. Mogli bismo reći da nam je napredak i razvoj donio s jedne strane neke loše posljedice poput novih poremećaja ili većeg broja razvojnih teškoća, no s druge strane nam je omogućio ranije prepoznavanje i pružanje kvalitetne, sveobuhvatne podrške na vrijeme u cilju razvoja punog potencijala svakog djeteta.”

**Ekranizam**, posljedica prevelike izloženosti ekranima poremećaj je koji se javlja u posljednjih nekoliko godina

Što je senzorna integracija i dječje senzoričke potrebe, kako se one očituju?

“Senzorna integracija predstavlja neurobiološku aktivnost prikupljanja senzornih informacija, organiziranje tih informacija u središnjem živčanom sustavu i njihovo korištenje za nesmetano funkcioniranje u svakodnevnom životu. Jednostavno objašnjeno putem naših osjetila primamo informacije iz okoline, koje zatim mozak obrađuje i na temelju te obrade događa se povratna informacija koja se očituje kroz naše ponašanje i reakcije na dobivene senzorne informacije. Ona utječe na našu uspješnost u rješavanju različitih zadataka, izvođenje koordiniranih motoričkih radnji, planiranje, razvijanje društvenih odnosa, izvršavanju zadataka brige o sebi te sudjelovanju u društvenim aktivnostima.

Svi imamo 8 senzornih sustava. Sigurna sam da većina ljudi zna za osjetilo vida, sluha, dodira, okusa i mirisa, no u senzornoj integraciji postoje još 3 bitna osjetilna sustava. To je propriocepcija, osjetilo dubokog pritiska u našim mišićima i tetivama, zatim vestibularni sustav koji je povezan s našom ravnotežom, procjenom dubine te interoreceptori koji nam daju povratne informacije o našim unutarnjim organima i potrebama. Svi mi kontinuirano primamo informacije putem naših osjetilnih sustava, samo što ih svatko od nas doživljava na različit način.

Djeca koja primjerice imaju teškoće senzorne integracije na određenu vrstu senzornog unosa mogu pretjerano reagirati jer im je ta vrsta unosa pretjerana, dok s druge strane netko neće reagirati na veliku količinu unosa, tipa glasnu buku jer njegov prag podražljivosti je puno viši i traži veću količinu senzornog unosa od uobičajenog. Djeca s teškoćama senzorne integracije često su uključena u tretman senzorne integracije koji se provodi u specijaliziranim posebno opremljenim kabinetima. Međutim, njihove senzorne potrebe postoje u svim životnim sredinama i vrlo često se događa da kada njihove senzorne potrebe nisu zadovoljene, djeca izražavaju određeni neprimjereni oblik ponašanja.“

U E-Glasu, smo razvili SENcastle, senzornu sobu u malom koja služi kao senzorni kutak u različitim okruženjima poput dječjih vrtića, škola, ustanova i pruža djeci priliku da na socijalno prihvatljiv način zadovolje svoje senzorne potrebe kroz SENcastle koji pruža senzorni unos za 5 osjetilnih sustava.

Asistivna tehnologija poboljšava funkcionalne sposobnosti osoba s invaliditetom i djece s poteškoćama u razvoju

“Asistivna tehnologija predstavlja bilo koji proizvod, dio opreme ili sustava, koji bilo da je kupljen gotov, bilo da je prepravljen ili prilagođen, a koji se koristi da poveća, održi ili poboljša funkcionalne sposobnosti osoba s invaliditetom i djece s razvojnim teškoćama. Općenito potiče veću samostalnost i omogućuje obavljanje aktivnosti koje osoba inače ne bi mogla ostvariti.

Asistivna tehnologija danas predstavlja vrijedan alat u radu stručnjaka pomagačkih struka. Predstavlja svojevrsni most, poveznicu s djecom s teškoćama jer im omogućuje iskorištavanje svog punog potencijala. Vrlo često djeca su motivirana za korištenje tehnologije, tako da je to dodatan faktor prednosti kada ju stručnjaci koriste u radu. Zanimljivo je vidjeti kako djeci omogućuje individualizaciju, ravnopravnost i veći stupanj samostalnosti u različitim svakodnevnim aktivnostima.”

Komunikatori i softveri kao najčešći primjeri asistivne tehnologije za djecu

“Asistivna tehnologija obuhvaća izuzetno široko područje, no kada govorimo o djeci predškolske dobi možemo izdvojiti nekoliko najbitnijih primjera.

Za početak, kada je riječ o komunikaciji tu su nezaobilazni komunikatori koji djeci s govorno-jezičnim teškoćama omogućavaju da izraze svoje želje i potrebe te da mogu ostvariti socijalnu interakciju sa svojim vršnjacima. Ovdje napominjem da postoje uređaji koji se upravljaju putem dodira, sklopki, ali i putem pogleda kada je riječ o djeci sa složenim motoričkim teškoćama. Uz to spomenula bih softvere koji su usmjereni na usvajanje predvještina čitanja, snalaženja na tipkovnici, pisanja, predmatematičkih vještina te boljih vještina pažnje i koncentracija. To se odnosi na softvere kao što su ABC Maestro, Memory malog znalca, Mala banka i Clevy tipkovnica. Uz to postoje i alati poput Kokolinga, prve hrvatske digitalne logopedske vježbenice namijenjene djeci s artikulacijskim teškoćama koja uključuje i mogućnost savjetovanja roditelja s logopedom bez dugog čekanja na dostupnost stručnjaka logopeda, kao i uređaji koji omogućuju prilagodbu u vidu pristupa i načina korištenja računala.

U listopadu u Zagrebu, E-Glas organizira najveću europsku konferenciju na području asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije

Tvrtka E-glas osnovana prije 15 godina s ciljem pomaganja djeci s razvojnim teškoćama i osobama s invaliditetom da ostvare svoj puni potencijal kroz primjenu razvijene asistivne tehnologije. Ranije sam već spomenula neke od proizvoda koji su razvijeni zahvaljujući kontinuiranoj kvalitetnoj suradnji sa stručnjacima koji su u neposrednom radu s ovom populacijom te u skladu s potrebama samih korisnika.

Osim što se bavi razvojem novih, inovativnih proizvoda u području asistivne tehnologije, E-Glas je organizator najveće europske konferencije ATAAC konferencije koja je usmjerena na područje asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije.

Ove godine konferencija će se održati u Zagrebu 23. i 24. listopada u Mozaik Event Centru gdje će sudionici imati prilike poslušati svjetske i domaće stručnjake iz područja asistivne tehnologije i potpomognute komunikacije, zatim isprobati novitete u svijetu opreme te sudjelovati na inspirativnim radionicama.

Zahvaljujemo E-Glasu i posebno Mateji Vukašinec na izdvojenom vremenu i trudu u razgovoru!
Imate li prijedlog ili ideje za teme koje biste voljeli vidjeti na Okitokiju? Javite nam se na info@okitokiapp.com